
*
(Шокантне истине…) Beg Hitlera u Argentinu
KONAĈNO,Poznate su operacije tzv. “PACOVSKIH KANALA” –
kada se spasilo hiljade nacista uz pomoć zapadnih tajnih službi i Vatikana; Zvuĉi li logiĉno da su na Hitlera bili nešto posebno “gadljivi” ?
Mnogi od njih rade posle za CIA, BND, MI6.. Ni to danas nije tajna.
Видети више: http://www.netoperacije.allalla.com/spotovi/HITLEROV_BEG.pdf
*
(Шокантне истине…) ХИТЛЕР И ТИТО
TITO je bio vrhunski iluminat, vanbraĉni sin imperatora Franca Jozefa !
Видети више: http://www.netoperacije.allalla.com/spotovi/HITLER_I_TITO.pdf

*
(ЗАВЕТИНЕПресс) Džim Džarmuš: Fašisti žele da zaboravimo što je Tesla uradio za nas!
….Tokom gostovanja na filmskom festivalu u Solunu, čuveni reditelj Džim Džarmuš govorio je o značaju Nikole Tesle i njegovoj tužnoj životnoj priči.
Džarmuš smatra da je slavni naučnik dikskreditovan, čak i proglašen za ludaka, najviše zbog zalaganja za energiju koja će biti jeftina i dostupna svima.
– To što nam je Tesla dao je skoro nemoguće nabrojati! Bez njega ne bismo imali struju ili osvetljenje koje imamo, bežičnu komunikaciju… Ne bismo imali mnoge stvari koje danas prihvatamo zdravo za gotovo. Sve su to proizvodi njegove mašte… Na kraju, Tesla je diskreditovan, zvali su ga ludakom, svi su ga iskorišćavali. Ukrali su mu mnoge patentei što je najgore, nije dobio poštovanje koje je zaslužio za svoj rad i doprinos nauci – kaže režiser filmova “Noć na zemlji” i “Put samuraja”, pa nastavlja:
– Činjenica je da je promenio naš način života i zbog toga je ova priča čudna i nesrećna. Zato nikako ne smemo da zaboravimo da je Nikola Tesla bio diskreditovan zbog zalaganja za energiju koja će biti jeftina i dostupna svima, što je u suštini, bilo na granici nemogućeg. …
Видети више: http://misljenovac.wordpress.com/2014/02/14/dzim-dzarmus-fasisti-zele-da-zaboravimo-sto-je-tesla-uradio-za-nas/*
(РТЦГ) „Његош славио убијање Муслимана“
….dovođenje u vezu „Gorskog vijenca“ sa zločinima tokom sukoba u BiH, „izlazi iz okvira lijepog ponašanja„…
… Zastupnica optužbe citirala je dijalog vladike Danila i Vuka Mićunovića u kojem se – u slobodnom prevodu sa engleskog – poziva na „čišćenje naše zemlje od njevernika“ i kaže da „naša bitka neće biti okončana dok mi ili Turci ne budemo istrijebljeni“.
Po tumačenju tužiteljke Gustavson, to je bio „poziv na etničko cišćenje zemlje od Muslimana“.
„Njegoš u „Gorskom vijencu“ „slavi ubijanje Muslimana, uništavanje njihovih kuća i rušenje njihovih džamija“, sugerisala je tužiteljka.
Ograđujući se da nije proučavao Njegoševo djelo, svjedok Kličković koji je poslije rata bio premijer Republike Srpske, uzvratio je da dovođenje u vezu „Gorskog vijenca“ sa zločinima tokom sukoba u BiH, „izlazi iz okvira lijepog ponašanja“.
„Ja osuđujem svako razaranje i ubijanje“, kazao je svjedok, dodajući da je Njegoš opisivao istorijske događaje od „prije 200 godina“.
Na primjedbu tužiteljke da je sam izjavio da je Karadžić „upoređivao Gorski vijenac s tekućim događajima“, Kličković je odgovorio: „Ne, nijesam čuo“.
U dodatnom ispitivanju, Karadžić koji se brani sam, pitao je svedoka „kada je Njegoš živio i napisao svoj spjev“, a Kličković je odgovorio: „U vrijeme turskog nadiranja i osvajanja Balkana i činjenja velikih zločina i skoro uništavanja hrišćanstva“, dodajući da su „Njegoš i vladika Danilo bili na svojoj zemlji“.
Видети више: http://www.rtcg.me/vijesti/region/41491/njegos-slavio-ubijanje-muslimana.html
*
(ECUMENICAL NEWSPAPERS ) TRIBUNAL SUDI SRPSKOJ ISTORIJI
… NELE KARAJLIĆ: OPTUŽNICA ZA KOSOVKU DEVOJKU
– Ponosan sam što je Hag postao postpuno nadrealna institucija – ističe Nele Karajlić, muzičar i autor TV serije „Nadrealna televizija“. On kaže da bi dobro bilo da što pre uspostavi bilateralnu saradnju sa Tribunalom.
– Oni će nama da dostavljaju ovakve ideje, a mi njima sve Srbe za koje postoji i najmanja sumnja da su učestvovali u zločinačkim poduhvatima – kaže Karajlić i ističe da je prva na spisku – Kosovka devojka.
– Ona je pružala logističku podršku Srbima u Boju na Kosovu. Na sud bi trebalo izvesti i Baneta Ivanovića, beka Čelsija čiji su pogibljeni startovi inspirisani Kosovom i Njegošem. Pravo je pitanje i kako će da se prema Njegoševoj roli u Tribunalu odredi zvanična Podgorica, jer njega Hag očigledno smatra Srbinom. Crna Gora bi trebalo da se što pre ogradi od njega, jer stoji na putu evroatlantskih integracija.
Videti više: http://sazvezdjezavetina.wordpress.com/2014/02/13/tribunal-sudi-i-srpskoj-istoriji/
*
(УМЕТНОСТ МАХАГОНИЈА) Razgovori s povodom (095)
(Са Мирославом Лукићем, понедељак, 23. јун 2008)
… Tu pesmu napisah davno, još kao student; rukopis knjige Sudbina raba Miroslava nudio sam ondašnjoj «Prosveti», ali odbili su. Taj odbijeni rukopis objavih decenijama kasnije pod istim naslovom. «Nemili anđeli» raznih fela behu oruđa sveta, oruđa uspavljivanja. Prozivao sam «nemile anđele» i u svojoj poeziji i u romanima. A u mom romanu Pasija po Amarilisu ti «nemili anđeli» su otkriveni pod svojim konkretnim imenima. 20. vek se istakao mistifikacijama večitih kontrolora pisanja i pesnika i sasvim je bilo prirodno da se preko utvrđenih monopola nameću raznorazni umetnici koji su prodali dušu nepomeniku. Pasija po Amarilisu dotiče dno toga veka i njegovu suštinu, stravu, ali na jedan bitno drukčiji, smireniji i argumentovaniji način, recimo od romana Momčila Selića, ili Milisava Savića, i drugih. Ponekada mi se čini da Filip Senković nije imao šanse, u tom i takvom svetu, kao pisac i pobunjenik koji je hteo da reši zagonetku sfinge. Sve više mi izgleda da je onaj sonet koji sam malopre citirao napisao Filip Senković, a ne ja. Filip Senković nije bio, dakle, u milosti gospodara sveta. Filip Senković je kao pisac nestao, a prilika je pružena novim «nemilim anđelima», koji su u stvari direktni potomci, sinovi onih prethodnih…
Видети више: http://umetnostmahagonija.blogspot.com/2008/06/razgovor-s-povodom-095.html
*
(УМЕТНОСТ МАХАГОНИЈА) Zaključenje višebroja (100)
Tematski višebroj Umetnosti mahagonija, posvećen uvodu u stvaralački opus Miroslava Lukića, ovde se zaustavlja. Ali to ne znači da će se tu sve i zaustaviti, verujemo.
Pre svega, mi verujemo da će stotinak postova objavljenih u okviru ovog višebroja, biti izazov za mnoge čitaoce i posetioce ovog bloga.
Ovih nedelja, krenuo je prema čitaocima najnoviji roman M. Lukića, Pasija po Amarilisu.
Kritika srpska kasni, a štampani mediji i dalje ignorišu ovog pisca bogatog i raznorodnog opusa.
Doduše, postoje i neke napisane knjige, o pojedinim segmentima Lukićevog stvaralaštva, koje su
imale ambiciju da raskrinkaju srpsku oficijelnu i birokratsku ili navijačku kritiku,
i sve njene ujdurme.
Lukić više nije „književna Pepeljuga“, zahvaljujući pored ostalog, ne tim knjigama koje su do sada
napisane o njegovom stvaralaštvu, već pre svega Mreži, kao i širenju koncentičnih krugova ZAVETINA koje je osnovao….
Видети више: http://umetnostmahagonija.blogspot.com/2008/07/zakljuenje-viebroja-100.html
*
(УМЕТНОСТ МАХАГОНИЈА) ДУГ ПОГЛЕД УНАЗАД …
… BELEŠKA UZ DRUGO, PRERAĐENO IZDANJE MESEČEVE SVADBE
… Gledao sam svojim očima neverovatne stvari; kako internacionalisti i žestoki politički sektaši preko noći postaju nacionalisti i patriote, naravno – lažni. Nagledao sam se cirkuzanstskih političkih i dijaboličnih trikova na balkanskim vašarima, koji su se završavali samo na jedan jedini način.. Epoha Hokus pokusa je preko svojih moćnih protagonista decenijama razbijala u ljudskom
saznanju i osećanju JEDINSTVO IZMEĐU ČOVEKA I BOGA, IZMEĐU VREMENA I VEČNOSTI, IZMEĐU OVOG I ONOG SVETA. Greh je, dakle, razbio jedinstvo čovekovog samoosećanja, samosaznanja, misli, života, postojanja, bića. A time i jedinstvo čovekovog osećanja sveta…
Najveći pisci u Srba (nisam stavio pod navodnike ono najveći, ali to se podrazumeva, dakako!), nisu mogli napisati ovakvu knjigu, kao što je Mesečeva svadba, da ne govorim o VLAŠKOJ GOZBI! Pre svega zato što su i najdarovitiji među njima izgubili istinsko osećanje makrokosmičkog svejednistva. …
Видети више: http://umetnostmahagonija.blogspot.com/2008/06/dug-pogled-unazad-5-086.html
*
(УМЕТНОСТ МАХАГОНИЈА) Razgovori s povodom (096)
… Urednik Umetnosti mahagonija: Blisko Vam je shvatanje Solovjova, Berđajeva, o religioznoj komponenti ili ideji integralne umetnosti, i shvatanja alhemije Bele Hamvaša. Da li Vas lecne ljudska i književna sudbina Hamvaša, i drugih, zaboravljenih, nepravedno potisnutih? Pa ipak, nije li Vaše shvatanje umetnosti, njene uloge, danas, nešto drukčije od Solovljevog, barem sudeći prema ovim stihovima u Vašoj pesmi:
… Umetnošću se, pomišljam, đubri
stotinu uparloženih njiva :
sećanje, kao seme pasulja, bubri,
sećanje sećanjem otkriva
nepoznatu lepotu pejsaža – niz breg
se kroz suvu travu obilno sliva –
ne mutan potočić, otopljeni sneg,
već prethodnica potpunog saziva
slika, zvukova, ljubav, mržnja , strah,
šupljina u stablu, početak, četke
za ribanje, litica, izmaglica, vrbe.
Miroslav Lukić: Sve su to krupna pitanja, na koja bih radije voleo da odgovorim posebnim esejima. Kada sam spomenutu pesmu i stihove napisao, nisam čitao ni Solovjova, ni Berđajeva… Hamvašev slučaj je tragičan, strašan; slučaj ujaka Filipa Senkovića -slučaj Bore Mišljenovića je još strašniji: tom paradigmom sam se pozabavio temeljnije, ali i taj moj roman je prošao nekako nezapaženo. Pogledajte, ko je u to vreme nametan i štampan i favorizovan od strane srpskih izdavača, kritičara i medija. Govorim o poslednjim godinama 20. veka… Međutim, ne treba se nervirati zbog prećutkivanja u tiražnim štampanim medijima, ili masovnim elektronskim; selekcija je u titoizmu, kao i u postitioizmu koji traje i danas, negativna, užasna. Pogledajte ilustrovane novine u Srbiji, pojedine popularne televizijske emisije, i sve će vam biti jasno. Suviše je tih sinova i kćeri bivših pukovnika i generala JNA i tajnih službi u javnom i političkom životu kod nas i sada, dokj mi razgovaramo… Šta se ovde dogodilo u poslednjih dvadesetak godina? U poslednjih pet ili sedam godina? Lumpenburžoazija je ovladala mnogim javnim sferama, najvažnijim i najuticajnijim…
Видети више: http://umetnostmahagonija.blogspot.com/2008/06/razgovor-s-povodom-096.html
*
(СУЗ) Дмитриј СОРОКИН (1965)
из новије руске поезије, избор, препев, напомене владимир јагличић
Дмитриј Сорокин рођен је 24. јануара 1965. године у Москви. Члан је Савеза руских писаца. Ради у једној московској школи.
Њекрасов
Галамећ о суштом, на кишици бдећи,
претворих се сав у божију кравицу,
залазећ на Сенску, од себе бежећи,
прикривам у гаће монтерску справицу.
Никуд јучерашњи дан не оде с драмом –
додан је на списак, уцрњен и слеп,
и запућујем се још седмицу тамо,
да мачоре не бих вукао за реп.
Кишом ли дојаде небеса вихорна,
није лоше да је додам, за промену.
Ја уписах црне спискове стихова
да начиним себи дар – за успомену.
Видети више: http://1983z.wordpress.com/%D1%80%D1%83%D1%81%D0%B8%D1%98%D0%B0-%D1%81%D1%80%D0%B1%D0%B8%D1%98%D0%B0/%D0%B4%D0%BC%D0%B8%D1%82%D1%80%D0%B8%D1%98-%D1%81%D0%BE%D1%80%D0%BE%D0%BA%D0%B8%D0%BD-1965/

*
(СУЗ) Лара ЛЕГАТ (1965)
из новије руске поезије, избор, препев, напомене владимир јагличић
Лариса Чекаловскаја рођена је 1965 у граду Мајко, Краснодарска област. Студирала је на одељењу структурне лингвистике Харковског университета, доктор је лингвистике. Неколико година је радила као преводилац. Године 1998. у Москви изашла је прва збирка стихова „Мутабор“ (чаробна реч из источњачке бајке „Калиф рода“ која човека може да претвори у животињу; на латинском, реч мутабор значи „мењам се“). Од 1998. живи изван граница Русије: најпре у Ирској, неколико година касније настанила се у Италији, а сада живи у Шкотској.
Заболоцки
Нема склада. Има топлине и сјаја,
не верова у њих с почетка, тек с краја,
мада је ходао не гасећи огња.
Виркали су за њим штенци, слепе зене,
примећивати га нису хтеле жене.
И то је значило: леп си попут бога….
Видети више: http://1983z.wordpress.com/%D1%80%D1%83%D1%81%D0%B8%D1%98%D0%B0-%D1%81%D1%80%D0%B1%D0%B8%D1%98%D0%B0/%D0%BB%D0%B0%D1%80%D0%B0-%D0%BB%D0%B5%D0%B3%D0%B0%D1%82-1965/
*
(СУЗ) Игор КАРАУЛОВ (1966)
из новије руске поезије, избор, препев, напомене владимир јагличић
Игор Караулов је рођен у Москви, где и живи. Завршио је географски факултет Московског државног университета и ради као преводилац. Аутор је збирки песама “Препад напрегнутости” (2003) и “Продавци медености” (2006).
Устајање
Ми читасмо, ми писасмо,
и из мртвих продисасмо.
Тргом Устајања ево корачамо:
каква нова чврста здања стоје тамо!
Док смо били живи пут нам се не сплете,
сад раме уз раме, као неком силом.
Аутомобили док мимо нас лете
као по ваздуху, невидљивим крилом.
Зидови су санте од челика, оштре,
а прозори ко од сувог леда блесну.
Ал никада нису нудили пирошке
на овоме месту! …
Видети више: http://1983z.wordpress.com/%D1%80%D1%83%D1%81%D0%B8%D1%98%D0%B0-%D1%81%D1%80%D0%B1%D0%B8%D1%98%D0%B0/%D0%B8%D0%B3%D0%BE%D1%80-%D0%BA%D0%B0%D1%80%D0%B0%D1%83%D0%BB%D0%BE%D0%B2-1966/*
(РЕЛИГИЈА ПОЕЗИЈЕ) ЈЕ ЛИ ИВО АНДРИЋ РАЗУМЕО ЊЕГОША?
/ Раде Војводић
СРПСКИ НЕСПОРАЗУМИ
(Овај текст био је понуђен „Новостима“ (у којима сам као новинар, 1957, готово увео рубрику о књижевности, уз разговоре са писцима; последњи је био интервју са Исидором Секулић, децембра 1957. године) и „Политици“, у којој сам за последњих више од педесетак година објавио много – песама, прича, есеја, итд. Може се наћи на веб-сајту radevojvodic.rs.)
Есеј под овим насловом написан је из посве јаснога разлога: оно што се и ове године збива на духовном плану и у српским догађајима заиста ће умножити већ познате српске неспоразуме. У слављењу двестагодишњице Његоша и његовог дела отишло се и предалеко, низбрдицом. Есеј великог писца Иве Андрића те је неспоразуме само увеличао. Тумачећи тај есеј, чак су, недавно, и два српска академика, подржавајући и интерпретирајући Андрића, на посебан начин, унизили значење Извиискре Његошеве. У Црног Гори, на посве тупав начин, неки је професор говорио о томе да је Горски вијенац геноцидан.
Видети више: http://kovcegbezrazloznihuspomena.wordpress.com/2014/02/13/%D1%98%D0%B5-%D0%BB%D0%B8-%D0%B8%D0%B2%D0%BE-%D0%B0%D0%BD%D0%B4%D1%80%D0%B8%D1%9B-%D1%80%D0%B0%D0%B7%D1%83%D0%BC%D0%B5%D0%BE-%D1%9A%D0%B5%D0%B3%D0%BE%D1%88%D0%B0-%D1%80%D0%B0%D0%B4%D0%B5-%D0%B2/
*
(РЕЛИГИЈА ПОЕЗИЈЕ) Царичин Град, надомак Лесковца / Ранко Соколовић
ГРАД ВИЗАНТИЈСКОГ ИМПЕРАТОРА. ЈУСТИНИЈАНОВА ЗЛАТНА ЕПОХА
Градити почетком VI века, пре 1480 година, у балканској нигдини, Царичин Град, надомак Лесковца, могао је само владар велике финансијске и политичке моћи, опчињен љубављу према једној жени.Магла. Мека, бела и густа тешка сукнена, руком ткана хаљина какве су некад носиле српске сељанке, покрива валовито тело јужне Србије на тромеђи Бојник – Лебане – Медвеђа. Списи позноантичке Византије познавали су овај простор као срце Средоземне Дакије, тла богатог рудом и страхом од варварских упада са Истока. Чаробна, и данас непредвидива нигдина, као да слути немир Толкинових измаштаних светова. Ова узбудљива и тајновита земља легенди, али и несвакидашњих историјских збивања, и овог прохладног јутра одјекује корацима ромејских легија, тихим појањем монаха и гласним дозивањем пастира испод ћудљивог Радана….
Видети више: http://kovcegbezrazloznihuspomena.wordpress.com/%D0%B7%D0%BB%D0%B0%D1%82%D0%BD%D0%B0-%D0%BA%D0%B0%D0%BF%D0%B8%D1%98%D0%B0/%D1%86%D0%B0%D1%80%D0%B8%D1%87%D0%B8%D0%BD-%D0%B3%D1%80%D0%B0%D0%B4-%D0%BD%D0%B0%D0%B4%D0%BE%D0%BC%D0%B0%D0%BA-%D0%BB%D0%B5%D1%81%D0%BA%D0%BE%D0%B2%D1%86%D0%B0-%D1%80%D0%B0%D0%BD%D0%BA%D0%BE-%D1%81/*
(ЗАПИС 60) Tadić: Želimo da naša politika bude deo državne politike
… „Primedbe da ćemo mi podeliti biračko telo nekadašnje DS apsolutno ne stoji, jer
su manipulacija onih ljudi koji učestvuju u javnom životu Srbije. Oni
obmanjuju građane Srbije zato što je politika koja je vođena u opoziciji
prethodnih 15 meseci bila snishodljiva prema vlasti, i uticala je na to
da se ljudima smuči učešće na izborima“, rekao je Tadić.
„Mi danas imamo skoro milion građana Srbije koji su nekada učestvovali na
izborima, a koji su samo pre mesec dana mislili da neće učestvovati na
izborima. Ja verujem da će, nakon naše odluke da krenemo na ove izbore
sa jasnim idejama jasnom vizijom šta treba učiniti u budućnosti, građani
izaći na ove izbore. Ja pozivam posebno one koji su glasali za naše
liste u prošlosti da i ovaj put izađu na izbore i da nam daju
poverenje“, poručio je Tadić. …
Видети више: http://edicijabranicevo.blogspot.com/2014/02/tadic-zelimo-da-nasa-politika-bude-deo.html*
(ОПАЛО ЛИШЋЕ ) ДВЕ ПЕСМЕ АЛЕКСАНДРА ЛУКИЋА ИЗ „КУКАВИЧЛУКА“
АЛФА И ОМЕГА ХХ ВЕК
Кад човек дочека дубоку старост, детињство
у сећањима добија изглед трулих мушмула.
Томе се надај млади човече.
Штала за гојне краве у очевом дворишту
наличила је каквом турском хану. Са тремом
изграђеним дуж читаве зграде, доксатима са којих висе
обешене саксије, каткад са засађеним петунијама,
каткад са патуљастим мушкатлима.
Доксат је оцу, пред вратима ковачнице,
која се налазила такође под истим кровом
неком приликом послужио за вешање домаћих кучића.
Равно десет недужних животиња обесио је…
Преживео је само један млади куцов кога сам
пригрлио у наручје и за којим сам тако силно плакао
да се отац сажалио.
Гледао сам тад и једног од пастува у штали
кад се из обести ритнуо задњим копитима
и њима ударио о плафон штале, остављајући печате
потковица на плафону.
Видети више: http://antologijaol.wordpress.com/2014/02/14/%D0%B4%D0%B2%D0%B5-%D0%BF%D0%B5%D1%81%D0%BC%D0%B5-%D0%B0%D0%BB%D0%B5%D0%BA%D1%81%D0%B0%D0%BD%D0%B4%D1%80%D0%B0-%D0%BB%D1%83%D0%BA%D0%B8%D1%9B%D0%B0-%D0%B8%D0%B7-%D0%BA%D1%9A%D0%B8%D0%B3%D0%B5/*
(ЗАПИС 64) ТРИ ПЕСМЕ / Зорица Јанакова
Настанићу се тише од гугутке
Ако једном те твоје груди
Твоје раме под којим сопствен осетих дамар
Пазух твој у који скрих се
И не би кише
Ако једном кровић буду, прерасту у дом
Настанићу се тише од гугутке, скромније од врапца
Од чергарке ласте
А дотле нека не чекам те
Зар насред друма, и празног поља
Видети више: http://homoljskimotivi.blogspot.com/2014/02/blog-post.html*
(ЗАПИС 69) У Америци врше медицинске експерименте инспирисани Јозефом Гебелсом!
Током Другог светског рата многи нацистички доктори спровели
су масовне, болесне и често смртоносне експерименте на људима у
концентрационим логорима, без њихове сагласности. Нажалост, ова
одвратна пракса није нестала са војном победом над нацистичком Немачком,
али је почела да расте у Сједињеним Државама.
Видети више: http://izsenke.blogspot.com/2014/02/blog-post.html*
(Фењер Диогена из Синопе) СВЕВРЕМЕНА ПОЕЗИЈА ОВОГ ВРЕМЕНА / Мирослав Тодоровић
БИТНА ПЕВАЊА ИЗМЕЂУ СВЕТЛОСТИ И ТАМЕ
Братислав Р. Милановић: Цврчак у децембру, Просвета, Београд, Центар за културу и уметност, Алексинац, 2013.
У беседи поводом „Жичке хрисовуље“ песник Милановић је исказао начело свог певања и истакао да је „Са речима, песнику дата моћ да преображава свет. Било би богохулно изједначавати песника, слабашног људског створа, са Творцем који је од речи створио све што можемо да видимо, помиришемо, додирнемо чујемо. Није песнику дато да преображава Творчево дело, већ да речима мења оно што су људи у својој грамзивости, властољубивости, самољубљу и осионости од Творчевог дела учинили. Песник, наравно, нема моћ да утиче на светске политичке и економске процесе, али има дара да крхотине раздробљеног света доведе у један нови ред.* Тај поредак ствари биће само његов, другачији од свачије замисли, засебан, онај који нуди читалачку драж откривања и сусрета са новим и неочекиваним. И колико је песника, толико је светова, усамљених али ствараних, с љубављу која стоји насупрот рушилачкој енергији што је раздробила некада невини шар“. …
Видети више: http://fabrikamaslacakla.blogspot.com/2014/02/blog-post_14.html

*
(КОГИТО КЛУБ) Лепет крила / Мирослав Тодоровић
Мала позајмна библиотека часописа „КОГИТО КЛУБ“
Књига Мирослава Тодоровића може се позајмити (преузети) на следећој локацији: https://sites.google.com/site/usmeruvrtloga/my-forms
ЛеЗ 0007982