JEZIČKI APSURD* KOLIKO je naša najbolja savremena književnost zastupljena u velikim jezicima? – Malo. Nedovoljno. Na nemačkom jeziku je recepcija naše savremene književnosti često napredovala i u talasima neknjiževnih okolnosti. Apsurdno je da je poslednji rat podstakao interesovanje za naše pisce. Međutim vihor predistorijskih zbivanja izbacuje na površinu sve, pa i manje kvalitetnu književnost. Jer u burna vremena se teško razlikuju istoriografija, publicistika i književnost. Patnja nekada izlazi na videlo brže u kolumnama. Ali u njima se i manipuliše. Neki naši pisci će tek morati da se dokazuju kao kvalitetni književnici, iako su već izašli na strano tržište.
LEČITI DUH* U kakvom svetu živimo, uspeva li kultura da izdrži nalete novog, kako neki kažu, obezduhovljenog doba?
– Svako doba je bilo ugroženo gušenjem ili potiskivanjem duhovnih vrednosti. Za nekoga ko radi u kulturi to jeste teško. Ali je i izazov. Odbraniti vrednosti, čuvati ih, kriti ih, lečiti duh od inficiranosti vampirizmima. Nije li Andrić pisao neka svoja kapitalna dela baš za vreme rata?
Kako je srpskom piscu u tuđini?
– Moja odrednica emigracije je i negativna. Niko nije lud da napusti tek tako svoj dom, svoj jezik, svoju zemlju. Ako mora, okej. Ali život u emigraciji je uvek dvostruk. Pisac u emigraciji, dakle, uvek dvostruko gleda na stvari, jednim okom onako kako gleda domaćin zemlje u kojoj živi, drugim okom onako kako gleda neko iz njegove ostavljene zemlje. Dakle, nimalo lako opažanje, osećanje, doživljavanje, promišljanje stvarnosti u kojoj takav pisac živi. Pisanje u emigraciji je krajnje kompleksno, već u samom izboru repertoara. Čim se pisac emigrant odluči za jednu temu, odmah je vidi u nekoj drugoj svetlosti. Pisanje u emigraciji je stalno prelaženje iz jednoga u drugo. Ludilo.
Žarko Radaković: Izazov stvaranja iz senke | Kultura | Novosti.rs.